Grčka mitologija je skup mitova i legendi starih Grka o bogovima, herojima i postanku svijeta, nastao radi objašnjavanja prirodnih pojava i zakona života. Temelji se na besmrtnim olimpijskim bogovima s ljudskim vrlinama i manama, a glavni izvori su Homer i Heziod.

OLIMPISKI BOGOVI
Olimpiski bogovi su zajedno sa Zeusom (kraljem bogova) živjeli na planini Olimpus. Od tamo su sa visoka vladali nad ljudima. Na planini je živjelo 12 bogova.
- Zeus – otac mnogih bogova i junaka, gospodar neba i zemlje, bog groma, munje i oluje.
- Hera – vrhovna je starogrčka božica, Zeusova žena i sestra; božica braka.
- Posejdon – bog mora, vode, vladar potresa.
- Demetra – božica zemlje, ratarstva, plodnosti, a u prvom redu žita.
- Atena – božica je civilizacije, mudrosti, snage, pravednog rata, tkanja, metalurgije i obrta.
- Apolon– bog je medicine, proroštva, streličarstva, glazbe, sunca i kolonizacije muške ljepote.
- Artemida – božica je Mjeseca, zvijeri i lova, zaštitnica djevojaka, božica svadbe i poroda.
- Ares – bog rata i bojne vreve; simbol hrabrosti, silovitosti i junačke snage.
- Hefest – bog kovač, zaštitnik obrtnika, kipara, metalurga i vatre.
- Hermes – glasnik bogova, zaštitnik putnika i lopova, pastira, pjesnika, atletičara i trgovaca.
- Afrodita – božica je ljubavi, ljepote, požude i spolnosti.
- Dioniz – bog plodnosti zemlje, bog vegetacije, vina, žena.
- Heba – božica mladosti; vrčonoša bogovima na Olimpu.
Had i Perzefona su vladari podzemnog svijeta gdje su stari grci smatrali da odlaze nakon smrti, njih dvoje su isto važni bogovi
- Perzefona – Demetrina kći, Hadova žena, božica podzemnog svijeta.
- Had – bog podzemnog svijeta.
Mitovi stare Grčke
Ikar bio je sin Dedal, slavnog atenskog izumitelja i graditelja. Nakon što je Dedal pomogao kralju Minos na otoku Kreti (između ostalog i u vezi s Labirintom), kralj ga nije htio pustiti da ode, kako ne bi odao njegove tajne. Zato su Dedal i Ikar bili zatočeni na otoku.
Kako nisu mogli pobjeći kopnom ni morem, Dedal je smislio plan: izradio je krila od perja koje je povezao voskom. Prije polijetanja upozorio je Ikara da leti sredinom — ne prenisko, jer bi vlaga iz mora otežala krila, i ne previsoko, jer bi sunčeva toplina otopila vosak.
U početku su obojica uspješno letjela. Ikar je bio oduševljen osjećajem slobode i letenja, pa je postupno počeo dizati sve više i više. Zaboravio je očev savjet i približio se suncu. Toplina je otopila vosak koji je držao perje na okupu, krila su se raspala, a Ikar je pao u more i utopio se. More u koje je pao kasnije je nazvano Ikarovo more.

Dedal je, shrvan tugom zbog gubitka sina, nastavio let i sigurno stigao na kopno.
Pouka ove priče često se tumači kao upozorenje protiv oholosti, pretjerane ambicije i nepoštivanja savjeta iskusnijih, ali i kao simbol ljudske težnje za slobodom i granicama koje ta težnja ponekad prelazi.